Intervju: Besim Fehratović
Humanitarni rad kao životna misija
U bošnjačkoj dijaspori rijetki su pojedinci čiji se doprinos zajednici osjeća tako snažno i postojano kao doprinos našeg brata Besima Ferhatovića. Njegovo ime već godinama stoji rame uz rame s humanitarnim radom, društvenim angažmanom i nesebičnom službom ljudima.
Na prostoru Hesena, ali i znatno šire, gotovo da nema vjerskog, kulturnog, patriotskog ili društvenog događaja na kojem Besim nije bio prisutan. Posebno se ističe njegovo kontinuirano učešće u programima sjećanja na genocid nad Bošnjacima, gdje svojim prisustvom i djelovanjem daje dodatnu težinu i dostojanstvo tim skupovima.
Kroz dugogodišnji predani rad Besim je izgradio izuzetno povjerenje među ljudima. Donatori mu s punom sigurnošću povjeravaju svoje dobrovoljne priloge, znajući da će svaki euro biti pravedno usmjeren onima kojima je najpotrebniji. Humanitarni rad koji predvodi temelji se na odgovornosti, transparentnosti i iskrenom nijjetu.
Važno je istaći da je Besim Ferhatović predsjednik humanitarne organizacije „Bošnjaci Frankfurta i Dijaspore“, organizacije koja je u mjesecu novembru ove godine održala svoju šestu redovnu skupštinu, čime je obilježeno šest godina zvaničnog i kontinuiranog djelovanja. Riječ je o organizaciji koja iz godine u godinu ostvaruje izuzetne rezultate te svake godine prosljeđuje milionske iznose pomoći muslimanima, posebno Sandžaka, kao i domovini Bosni i Hercegovini i drugim bošnjačkim krajevima.
Besim je čovjek koji ne poznaje radno vrijeme. Njegov angažman traje dvadeset četiri sata dnevno, u službi muslimana i domovine. Ne traži priznanja niti javno isticanje, već u tišini nosi odgovornost koju sa sobom nosi humanitarni rad.
Intervju koji slijedi donosi nam uvid u razmišljanja, iskustva i motive jednog od najaktivnijih i najpouzdanijih humanitarnih radnika bošnjačke dijaspore – čovjeka čija se veličina ne mjeri riječima, već djelima.
Osnovna pitanja o organizaciji
1.Možete li nam ukratko predstaviti vašu organizaciju i njenu misiju?
– HO BFD je zamišljena kao spona koja spaja Bošnjačku dijasporu sa maticom kroz sve vrste himanitarne pomoći, bilo za pojedince bilo za ustanove, neraskidiva spona koja pruža svoje ruke onima koji su u nevolji.
– Naša misija je zajednički hair Bošnjaka i ne samo Bošnjaka, već svih ljudi čista srca, koji su u Dijasporu došli sa prostora cijelog Balkana.
Nema granica, ni geografskih prepreka koje nas mogu sprečiti da dodjemo do onih kojima je pomoć neophodna.
2.Kada je organizacija osnovana i koji su bili njeni prvi projekti?
– Evo smo uveliko zašli u sedmu godinu našeg Humanitarnog rada, zvanično sve funkcioniše od Septembra 2019. godine. Mada smo se mi nekoliko godina prije toga “zagrevali” i pripremali put podrške i poverenja kojim i danas koračamo.
– Prvi naši projekti su bili podrška Vakufskim kuhinjama i Stipendiranje studenata, prije punih 11 godina. Na tim projektima i dan danas ustrajemo svake godine iznova.
3.Koliko članova trenutno imate i na koji način se uključuju volonteri?O njegovom radu i iskustvu
– Trenutno naša organizacija broji oko 200 članova, onih koji mjesečno uplaćuju članarinu ili stipendiraju Jetime ili studente. To su oni koji svakog mjeseca izdvajaju svoje priloge. Registrovanih donatora ima više od 500 stotina, kako privatnih lica tako i firmi, džemata, prijateljskih udruženja, uključujući i naše članove.
– Moram Vam priznati da su Volonteri u deficitu i da su “tražena roba”, posebno mladi nekako izbegavaju da se aktivno prihvate neke obaveze.
Većinu stvari obavlja jedan uži krug ljudi.
4.Kako ste se vi lično uključili u rad organizacije?
– Ja sam, elhamduliallah od prvog dana u organizaciji , jedan od inicijatora i osnivača. Kroz taj pripremni period shvatili smo da se pravi hair može uraditi samo ako se registujemo i idemo potpuno zakonskim putem.
5.Koji su vam najdraži projekti ili inicijative na kojima ste radili?
– Zaista je teško izdvojiti neki od projekata, imali smo više stotina velikih i malih akcija tokom ovih 11 godina našeg rada. Naravno imamo i projekte koji se ponavljaju svake godine, naše tradicionalne akcije. Ali bih izdvojio Fond za Jetime – Edin Hamidovic , tu se angažujem maksimalno.
6.Koje izazove ste najviše morali prevazići u svom radu?O humanitarnom radu i uticaju
– Pa negdje sam već spomenuo, niko iz našeg odbora se prije nije bavio ovim, i odjednom uz registraciju dolaze mnogobrojne obaveze, zakonske obaveze. Morali smo puno učiti i truditi se oko ispunjenja svih zakonskih Regulativa, a ujedno i ispunjavati preuzete Amanete . Nimalo lako kad se uzme u obzir da smo mi većinom gradjevinari a da naši partneri na terenu nisu navikli na svu tu potrebnu papirologiju. Elhamduliallah, svi smo se uigrali, i mi i naši partneri i sve funkcioniše ko najbolje.
7.Kako procjenjujete uticaj vaših aktivnosti na lokalnu zajednicu u Frankfurtu?
– Ja lično smatram da je naša uloga više nego pozitivna, vrata su nam svugdje otvorena, naši su članovi i prijatelji u skoro svakom džematu. Trudimo se da obilazimo i njih i njihove dzemate, da prisustvujemo svim društvenim aktivnostima, i kroz lično prisustvo promovišemo ne samo našu organizaciju već i zajedništvo.
Zaista samo zajedno možemo doći do uspjeha i do velikog haira .
8.Koje vrste pomoći ili podrške pružate korisnicima – lokalno ili i međunarodno?
– Kao što maloprije rekoh imamo neke naše tradicionalne projekte :
1. Iftari u Vakufskim kuhinjama , gdje učestvujemo u pripremi Iftara muftačnnima.
2. Uz to i zimska akcija, gdje kupujemo drva i pregrambene pakete, plaćamo raznorazne dadžbine onima koji su u nevolji
3. Stipendiranje jetima, kroz Fond za Jetime – Edin Hamidovic, trenutno 57 Jetima prima mjesčnu stipendiju.
4. Fond za stipendiranje –
Nezret Kurtanovic , iz kojeg obezbjedjujemo godišnje stipendije ua srednjoškolce i studente, posebno posebno Medresantice . Ove godine smo došli do 60 godišnjih stipendija.
– Posebni, Bajramski ptojekti za djecu sa Autizmom, pomoć bolesnima i muftačnima…
– Samostalno ili sa našim partnerima pomažemo u svim životnim situacijama ne samo u našim Balkanskim zemljama, već i ondje gdje je to najpotrebnije, bilo da su u pitanje prirodne ili ljudske nepogode.
9.Koji je, po vašem mišljenju, najveći uspjeh organizacije do sada?O motivaciji i inspiraciji
– Po meni najveći uspjeh je opstanak, i ne samo opstanak, već i napredak iz godine u godinu, i po broju članova i po broju prikupljenih stedstava. Ovo su zaista teška i neizvjesna vremena, ali mi eto kroz našu dosljednost i transparentnost uspjevamo da motivišemo na zajednički hair. Zaista nas ima puno u Dijaspori i mi možemo mnogo i više i bolje, ali idemo korak po korak, gradeći poverenje i duh zajedništva. Dokle god naši članovi ne budu doživljavali ovu organizaciju kao nešto lično svoje mi nismo u potpunosti uspjeli.
Intervju pripremio Adis Mujakić