Podržati, a ne omalovažiti i osujetiti

Podržati, a ne omalovažiti i osujetiti

Omer, radijallahuanhu, prenosi da je AllahovPoslanik, sallallahualejhivesellem, rekao: “Musliman je brat muslimanu, ne nanosimunepravdunitigapredajeneprijatelju; kopomognebratu u nevolji, Allah ćemupomoći u nevolji, kootkloninedaćumuslimana, Uzvišeni Allah otklonitćemunedaću na Sudnjemdanu, a kosakrijesramotumuslimana, Uzvišeni Allah sakritćenjegovusramotu na Sudnjemdanu.” (Muttefekunalejhi)

Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, kaže: “Da ispunimpotrebusvogabratamuslimanadraže mi je nego da klanjamhiljadurekata, i da ispunimpotrebubratamuslimanadraže mi je nego da budem u itikafudvamjeseca.”

Ibn Abbas, radijallahuanhuma, imao je običajreći: “Da izdržavamjednumuslimanskuporodicumjesecdana, ilisedmicu, ilionolikokolikoUzvišeni Allah hoće, draže mi je nego da obavimhadž. A da svomebratumuslimanupoklonimtanjirhrane u vrijednostijednogdirhemadraže mi je nego da udijelimjedandinar na Allahovomputu (u džihadu).”

Enes b. Malik, radijallahuanhu, prenosi da je Poslanik, sallallahualejhivesellem, rekao: “Niko odvasnećebitimu’minsvedoksvomebratu (povjeri) nebudeželioonoštoželisebi!” (Muttefekunalejhi)

Nu’man b. Bešir, radijallahuanhu, prenosi da je Poslanik, sallallahualejhivesellem, rekao: “Vjernicisu u međusobnojljubavi, samilosti i saosjećajnostipoputjednogtijela: kadajedannjegovorganoboli, sviostaliorganiodazovumu se i pridružesanesanicom i groznicom.” (Buhari)

Uzvišeni Allah kaže: “Uistinusumu’minibraća…” (El-Hudžurat, 10)

Svinavedenitekstovigovore o islamskombratstvu i opisujukakav bi trebao da budemeđusobniodnosmuslimana. Skorosvakommuslimanupoznatisunavedenitekstovi na ovutemu i velikavećinasvjesna je imperativaislamskogbratstva, i svi mi znamo na ovutemu da govorimoveomadobro, međutim, ostajeproblemstvarneprimjenenavedenihtekstova u našojsvakodnevnici.

Ne trebazanemaritičinjenicu da suovitekstoviupućenisvakommuslimanu i da seoniodnose na općemeđumuslimanskeodnose. U ovojrubriciposebno se osvrćemo na društveniangažman, na onemuslimanekojihizmetesvojojvjeri i zajednicimuslimana, i takvisu, bezimalosumnje, korakispredobičnihmuslimana. Njihovapozicija u društvu je na višemnivou i premanjima je potrebno da se ophodimo s višepoštovanja i da dobropazimo na odnospremanjima i njihovimhakovima.

Ako na tododamo da seradi o učenijimljudima, onda je tojošvišinivokojizaslužujejošvećepoštovanje.

Allah je odsvihljudiizabraoposlanike, a potomnjihovepomagače i ashabe, panakonposljednjegPoslanika, sallallahualejhivesellem, odabrao je ljudekojićenositinjegovuposlanicu do Sudnjegdana. Allahovodabirnijebezrazloga, i u svemutomepostojiodređenamudrost, koju mi nekadamožemo da dokučimo, a ponekadto i nismo u stanju.

Našaobaveza je da sudimopovanjštini, a da nijeteprepustimo Allahu. Pa, ukolikovidimo da se pojedinaciligrupamuslimanatrudi da uradinekoopćedobro, na nama je da topokušamopodržati, a ukolikotonismo u stanju, onda da nestojimo na pututogdobra i ne otežavamo. Ono štonekadačovjekaražalostijeste da se nerijetkojavljajupojedincikoji na raznenačinepokušavaju da osujeteradpojedinacailiskupinamuslimanakoji je odopćeginteresa, i toznajunekada da urade na bašneprimjerennačin, štopredstavljaatak na čast i ugledmuslimanaaktivista. Takvepojavenisu u domenuobjektivnekritike, negociljanihuvreda i omalovažavanja. Ponekad se desi da ovo budepolaznatačkanečijegdruštvenogaktiviranja, pa se na tajnačinšaljuporuke da pravi i ispravanmetoddruštvenogaktivizmapočinjeodteosobeiliskupinepojedinaca.

Poslanik, sallallahualejhivesellem, ovaj je ummetopisaokaograđevinučijidijelovijednidrugemeđusobnopodupiru i tonamgovori da muslimaniimajupotrebuzapodrškomdrugih, da zajednicaopstoji i funkcionira na međusobnojpotpori. To i jestesmisaodžemata i zajedničkogdjelovanja. Traganjezamanjkavostima i mahanamanijenekaposebnavještinanitisposobnost. Toznasvako da radi. A ljudisupoprirodisklonigreškama i imajumahana, tako da netrebaposebanzahmet da setootkrije.

Ciljsavjetovanjajeste da se popravistanje i datasituacija, a ne da se nekoomalovaži i umanjinečijavrijednost i onoštoradi. Praviput do uspjehanijerušenje i blaćenjedrugoga. Tomožetrenutačnobitiodkoristinekome, ali na dužestazetonijedobro. Ovo je ukolikogledamosamosadunjalučkogaspekta, ali s islamskognikakonijedobro. I ukoliko bi nekoostvarioodređenuprivilegiju na račundrugog, ostajeodgovornostzatodjelo na Sudnjemdanu. Našradnijesamoradiostvarivanjaovosvjetskihkoristi, negokrajnjiciljsvegatogajesteostvaritineštozaahiret. Pačemuondaradzadunjalukukoliko je na štetučovjekovogahireta?!

Zdravakonkurencijauvijek je dobrodošla. Poljahizmetaislamu i zajednicimnogobrojnasu i tu nikada ne možebitisuvišannečijirad. Jedinosuvišnomožebitikompliciranjestvari i situacija, tebespotrebnousporavanjerada i narušavanjeharmonije. Svakitrudutrošen na rješavanjesporova i zavrzlama je izgubljenaenergijaodkojenikonemakoristi, osimšto se možesvrstati u gubitak. Takogubimovrijeme, sredstva i slabimovolju. Nekimljudima je potrebno i ponekolikodana da se oporaveodštetekoju im nanesutuđijezici. Na krajusvega, potrebno je zapitati se čemusvataosporavanja i vođenjabeskorisnih i besciljnihbitaka? Zar nam je toneophodno, naročito u momentukadakompletanislamskiummetproživljavaraznoraznekrize, kada je i previšeoptužbi na računislama i muslimana? Mi se konstantnobranimoodnečega i stalnodokazujemonekomenešto.

U zajednicama, gdjesumuslimanimanjina, nailazimo na raznevrsteverbalnih i drugihratovakojemuslimanimeđusobnovode. I to u zajednicamagdje se osporavajuosnovnapravamuslimana. I onda se nađenekoko sav svojtrudusmjeri na ezijetonihkojisusveštoposjedujustavili na hizmetislamu i muslimanima. Koja je svrha da jednogradimo, a drugorušimo?!

Ondakadaneštosrušimo, priča se ne završava na tome, tu ruševinutreba da počistimo, a tozna da budedugotrajnije i skupljeodrušenja. Rušećineštomožemo i da zaprljamookolinuokoruševine, ili da unesemonemir u komšilukokoteruševine.

Podrška se možepružiti na raznenačine, a jedanodnjihjeste da nebudemoprepreka na putuonogaštonekoradiiliželi da uradi.

PRIPREMIO MUHAMMED IKANOVIĆ, PROF.